Muzika

                                     

                                                 Čudesno gudalo Saše sa Vračara

Piše:Duško Jakovljević

 Da violina ima dušu priča je stara koliko postoji i ovaj instrument, a da njen zvuk poprima sasvim drugu dimenziju znaju samo oni koji su čuli kako je svira jedanaestogodišnji Saša Milhailović sa Vračara. Za sebe kaže da se osećao veoma uzbuđeno kada je prvi put dodirnuo violinu koju je kako tvrdi počeo da svira sasvim slučajno na nagovor svog druga. Ovaj po malo neobičan dečak, ne hvali se svojim talentima i uspesima, tako da mnogi i ne znaju da u jedanaestogodišnjaku sa Vračara čuči možda novi Betoven  pred kojim su, a čega ni sam još nije svestan sva "muzička" vrata otvorena. 





Šta najviše voliš da sviraš i imaš li neku posebnu tehniku?
Volim da sviram lepe kompozicije melodične i vesele. Ne volim da sviram one bez nekog lepog tona zato su mi te najteže. Moja posebna tehnika je to što uz neke delove kompozicije i taj deo pamtim sa prvom rečju koja mi padne na pamet.
Kažeš da je dovoljno vežbati otprilike pola sata na dan, da li su profesori prestrogi prema vama?

Smatram da ne traže puno, a i zabavno mi je na času. Šalimo se dosta i smejemo se.

 Voliš kompjutere, šta još radiš u slobodno vreme?
Poznajem Microsoftove programe, a i imam i školski kompjuter tako da znam da se služim sa Ubuntu linuxom. Najbolje se snalazim sa Smart telefonima i u Android sistemu, omiljena igrica mi je Pocket Legends, to je multiplejer igrica u u kojoj ti trebaš da spasiš taj svet od zla. U slobodno vreme gledam Diznijeve igrane serije za decu. A i volim da gledam Animal Planet, Discovery, i neke programe o astronomiji i o vanzemaljcima. Slusam stranu muziku, a omiljeni film mi je scary movie.
Često spominješ svog kućnog ljubimca?

Nemo mi je najdraže stvorenje na svetu. On je zlatna ribica i mnogo je SLADAK. Prilično je aktivan i spava ujutru, što mi je čudno. Imam  još jednu ribu. On se zove Žuća jer je žut. On je Nemov najbolji drug. Igraju se jure i uvek im je zabavno.
Imaš fascinantan rečnik za svoje godine?

Naučio sam lepo da govorim od mame.




Muzika antičke Grčke



Autor:Ekipa STAVA


Najstariji muzički oblik na ovom području bila je KITARODIJA – pevač bi sam sebe pratio na kitari, a u pauzama između pevanja svirao bi interludijum*.  Uglavnom je obrađivao ljubavne pesme, odlomci iz epopeja (kojima bi prethodio preludijum), zdravice, političke pesme… Glavna tačka
Profesor istorije umetnosti Miljenko Popović kaže da je glavna tačka kitarodičkih nastupa bio je NOMOS, posvećen bogu Apolonu, koji se sastojao iz nekoliko delova.
-AULODIJA predstavlja oblik starogrčke muzike gde je pevanje praćeno sviranjem na aulosu. Naravno, za ovakav oblik muziciranja potrebna su dva izvođača (zato što je aulos duvački instrument), pa je možda to bio razlog što je aulodija bila manje popularna od kitarodije- kaže Popović.
Kada je reč o instrumentalnoj muzici, upravo možemo reći da su postojale kitaristika i auletika. I ovi muzički oblici dobili su svoje nazive prema instrumentima koji su korišteni u izvedbi. Što se popularnosti ovih oblika tiče, kitaristika je bila manje popularna od auletike. Repertoar je bio manji, siromašniji, a cilj je bio što bogatije ukrasiti melodiju.
-Solo muziciranje na aulosu bilo je mnogo više cenjeno, a i repertoar je bio mnogo bogatiji. Glavna forma ovog muziciranja bio je „pitijski nomus“, koji je, zapravo, prvi pokušaj programske muzike. Naime, umetnik na aulosu trebalo je da dočara borbu Apolona sa zmajem Pitosom, i to po tačno utvrđenom redosledu numera:
1.    uvodno raspoloženje
2.    Apolon izaziva zmaja
3.    borba
4.    Apolonova pobeda i njegove pobedničke pesme
Naravno, osim ovih oblika, postojale su i mešovite vrste instrumentalne muzike (zajednički nastupi aulosa i kitare), kao i horska muzika- kaže profesor.
HORSKO PEVANJE počelo je da se razvija od 8. veka pre nove ere. Hor je obično činilo između 15 i 30 pevača, a nastupali su uz pratnju kitare i/ili aulosa. Zanimljivo je da su u to vreme članovi hora pevali samo u oktavama ili unisono. Pošto su horovi nastupali u raznim prilikama, vremenom su se izgradili i različiti horski oblici, od kojih su najznačajniji tren, pean i ditiramb.
Profesor Popović kaže da je oblik horskog pevanja koji se naziva tren bio povezan sa pretkasnom magijom, te da se ovo pevanje vremenom razvilo u oplakivanje i žalopojke, tako da je postalo sastavni deo svih pogrebnih obreda.
-PEAN je bila pesma radosti, koja je pevala o zdravlju, sreći, pobedi u predstojećim ratnim pohodima, o dobru koje očekuju od bogova… Obično je bila posvećena Apolonu-kaže Miljenko Popović.
Prema njegovim rečima, stari Grci su veliku pažnju poklanjali
DITIRAMBU  koji je bio posvećen Dionisu, bogu vina, a pevali su mu u proleće. U izvođenju ovog muzičkog oblika učestvovalo je obično oko 50 pevača i plesača, koje je najavljivao solista (korifej). Pratili su ih svirači na aulosu (ili  diaulosu) i bubnju. Pevači i plesači bili su preobučeni u kozje ili jareće kože i kružili su oko Dionisovog oltara. Upravo iz ditiramba se razvio najvažniji književno-muzički oblik stare Grčke, a to je tragedija.
\
-TRAGEDIJA se kao oblik javlja tek sredinom 6. veka pre nove ere, a svoju pravu formu stekla je u 5. veku pre n.e. Sama reč ‘tragedija’ nastala je od dve reči: ‘tragos’, što znači jare i ‘ode’, što znači pesma. I u tragediji (kao u ditirambu) pevači i plesači kružili su oko Dionisovog oltara, uz pratnju svirača, a najavljivao ih je solista. Vremenom se uloga soliste i hora proširivala, a pojavili su se i glumci – u početku jedan, a zatim tri (u klasičnoj grčkoj tragediji nije bilo nikad više od tri glumca). Glumci su imali maske na licu, a neki su koristili i sandale sa velikim platformama – tzv. koturne. Muškarci su glumili i ženske uloge- priča profesor.
U to vreme, u Atini su se svakog proleća održavale Dionizijske svečanosti koje su trajale po 4 dana, a u njima je učestvovao ceo grad (osim robova, naravno). Svečanost je počinjala tako što bi se organizovala povorka (koju su činili članovi horova), koja bi kroz grad nosila Dionisovu sliku. Zatim bi se prinela žrtva, a onda bi svi odlazili u amfiteatar, noseći statuu Dionisa. U amfiteatru bi se tada najavljivale dramske priredbe koje će biti izvedene u naredna četiri dana. Naime, na ovim svečanostima nadmetalo bi se po 3 tragičara i 3 ili 5 komičara, a najbolji glumci i dela bi na kraju bili nagrađeni.








Il Divo omađijao Beograd

Autor: Sanela Kesegi

Svetski poznat kvartet Il Divo održao je u subotu koncert u "Kombank areni" u Beogradu.



Španski bariton Karlos Marin, Švajcarac Urs Buler, francuski pop pevač Sebastijan Izambar i američki tenor Dejvid Miler  očarali su publiku u beogradskoj areni otpevavši više od 20 sjajnih pesama. Privilegija je bila slušati ove divne, anđeoske vokale i na trenutke se činilo kao da smo svi koji smo bili u Sali zaključani u nekom svetu iz bajke. Četvorica harizmatičnih i simpatičnih pevača potrudili su se da publiku pozdrave na srpskom jeziku, pa se nakon prve numere sa bine moglo čuti nekoliko zanimljivih interpretacija pozdrava "dobro veče".
- Drago nam da je da smo drugi put sa vama. Beograd je divan grad, sa sjajnom publikom, koja ima najbolju energiju na svetu. Naravno, imate i najlepše žene - pozdravio je Karlos Marin punu Arenu, a zatim ovi momci na sebi svojstven način, otpevali numere "Dove L'Amore",  "Adagio", "Nella fantasia", "Don"t Cry For Me Argentina", "Everytime I Look At You", "Unchained Melody", "My Way" Dame sui male prilike čak I da zaplešu salsu, uz pesmu  “Vida sin amor”, uz koju ih je simpatični Karlos pozvao da priđu bini.
Jedisntven šou sastavljen od zanimljivih vokalnih spojeva i jedinstvenih operskih aranžmana, po čemu je kvartet "Il Divo" i postao poznat, bio je podeljen u dva dela, a obožavaoci popularnog četverca nakon dvadesetominutne pauze mogli da čuju "Senza Parole", "Melanconia", "Si Tu Mi Amas", "Mama", "Hallelujah", "Crying", "Ven A Mi", "Regresa mi"..
.
IL DIVO magija, završila se pesmom "Time to saz goodbye" , božanstveni četverac iz četiri različite zemlje, sišao je sa bine, tek da zagolica maštu do sledeće IL DIVO čarolije, nadamo se uskoro.

1 коментар: