Laža i
paralaža
Autor: Ekipa
Stava
Stručnjaci
kažu da je patološko laganje, izbegavanje istine bez određenog cilja, bez
očigledne koristi, a veoma često može da bude veoma štetno po samog izvršioca.
Ljudi koji spadaju u ovu vrstu lažova, laži izgovaraju svaki dan u velikim
količinama i veoma su ubedljivi.
Psiholog Vesna
Brdarević kaže da patološko laganje nije pod uticajem svesti i da se odvija
nekontrolisano i impulsivno.
-Osobe koje imaju
problema sa patološkim laganjem veruju u sopstvene laži kao da su one stvarne,
te često ne priznaju da imaju problem. Iako, gledano sa strane, ovakvo laganje
može dovesti osobu u neprijatnu situaciju kada ljudi otkriju da je konstantno
lagala impuls ka lažima izgleda ima funkciju da bar neko vreme osobu prikaže u
što boljem svetlu i poveća njeno inače veoma nisko samopuozdanje-objašnjava
Brdarevićeva.
Osobe koje su
imale iskustva sa patološkim lažovima kažu da se jedan patološki lažov najlekše
može prepoznati po broju prekršenih obećanja.
-
Imao sam druga u
razredu koji je konstantno pričao o svojim sportskim podvizima, te pobedio
tamo, te pobedio ovde, te ima ove, te one medalje. Stalno je obećavao kako će
doneti te svoje pehare i diplome koje je osvojio što se naravno nikada nije
dogodilo. U početku sam mu stvarno zavideo, a sada ga iskreno žalim, nekome ko
živi u svetu bajke, nikako ne može biti dobro- priča Boriša i dodaje da je tog
druga nedavno sreo i da se ni malo nije pronmenio i dalje priča bajke istim
žarom.
Psihijatar Vedran
Podunavac keže da patološko laganje spada u poremećaj ličnosti, kao što su granični, asocijalni ili narcistički.
- Patološko
laganje može da postoji samo po sebi, ne mora nužno da spada u ozbiljniji
psihijatrijski poremećaj. Dakle, jako je bitno razgraničiti da li je patološko
laganje samo način ponašanja koji neka osoba manifestuje ili je deo odnosno
simptom nekog ozbiljnijeg poremećaja. Ako se patološko laganje javlja kao
simptom nekih od poremećaja ličnosti ono se uglavnom tretira medikamentima i
psihoterapijom. Važna stavka u psihoterapiji je da osoba prizna da ima problem
s laganjem, jer je za nju velika poteškoća da razluči kada govori istinu a kada
laže-kaže Podunavac i dodaje da se u svojoj radnoj istoriji često susretao sa
ovakvim tipom ljudi.
-Bilo je svega i
svačega poliglota, raznih doktora nauka, imao sam i jednu groficu. U sećanju mi
je ostala jedna devojka koja je došla da ispriča kako se upoznala sa dečkom
koji je patološki lažov i kako joj je on navodno upropastio život da bi se na
kraju uspostavilo da je ona to sve izmislila i da takve priče, priča godinama-
tvrdi Podunavac.
Žene, buđenje! Ne trpite ljubomorne partnere
Autor
Sanela Kesegi
-Ljubomora se
najčešće javlja kod osoba koje sebe ne poštuju dovoljno i koje samim tim
nisu dovoljno sigurne u sebe. Ovakve osobe lako osete ugroženost jer
doživljavaju sebe kao manje poželjne. Zatim tu su impulsivne i agresivne osobe,
koje moglo bi se reći bez prethodnog razmišljanja srljaju ka zaključcima, te
osobe kojima je veza ključni aspekt u životu i koji su usredseđeni na nju. Kod
ovakvih ljudi postoji povećana osetljivost na svaku naznaku koja bi mogla da
prdstavlja pretnju i tako dalje- kaže psiholog.
Takođe, ona
objašnjava da u početku mogu laskati snažne emocije i strastveno
obožavanje. No taj strastveni zagrljaj uskoro može prerasti u grčevit
stisak koji guši. Od pojačane sumnjičavosti i ispitivanja, traženja dokaza
prevare – nadgledanja pošte, provere sms-ova, ispitivanje motiva, iznenadne
poseti na posao… – posesivnost, kontroliranje, pretnje, ograničavanje…
Osoba
prepozna da počinje da se plaši reakcija partnera te pazi da ne napravi
nešto čime bi izazvala besne i ljubomorne ispade. No, kod patološke ljubomore
ne treba povod i objašnjenja nisu od velike koristi.
Nevenka kaže
da u svom bliskom okruženju ima prijateljicu koja je udata za čoveka, za koga
bi se moglo reći da pati od patološke ljubomore i da ona uprkos savetima i
dalje ostaje sa njim.
-To je još
jedan od problema. Naime, naše žene su sklone da trpe iz različitih razloga,
zapravo uvek nađu razlog da opravdaju ponašanje svog partnera. Te im je žao,
jer se on ne libi da preti kako će se ubiti, ako ga ona ostavi, te šta će reći
familija, komšije i uopšteno okolina i tako dalje, opravdanja uglavnom nikada
ne manjka- kaže Vrbojevićeva i dodaje da takve žene gotovo samovoljno postaju
žrtve svojih jačih polovina koji se ne libe ne da ih prate, proveravaju i
posećuju na poslu, nego čak i da ih fizički maltretiraju.
-Imala sam
prilike da razgovaram sa takvim ženama. One su uplašene, osećaju se nemoćno. Pa
tu su izgovori neće on više, on je to samo jednom uradio i slično. A sitacije
se samo ponavljaju i batine su sve učestalije, jer kada se dođe do tog
stadijuma više proveravanje nije dovoljno za ljubomornog čoveka- kaže ona.
Za kraj našeg
razgovora psiholog Nevenka Vrbojević kaže da ljubomora nije dokaz ljubavi
– ona je samo dokaz potreba, očajničke želje osobe da zadrži ono što trenutno
želi te njenih (uglavnom) nerealnih strahova da joj je to ugroženo.
Ako ljubomora
traje i kad se odnos stabilizuje, te ako je ona učestala i bez pravih
(konkretnijih)
povoda, te se intenzivno doživljava, burno i agresivno izražava te se
osoba teško razuverava ili pokušava kontrolisati partnera pretnjama i drugim
oblicima nasilja svakako treba potražiti pomoć!
STOP LAZI I LUBOMORI!!!
ОдговориИзбриши